ZA NJIH IMA BUDŽETSKOG NOVCA – Firme bliske Dodiku ugovorile poslove vrijedne 1,1 milijardu maraka…

Spisak firmi koje su, navodno ili u porodičnom vlasništvu ili pod kontrolom predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, nedavno je procurio u javnost. Iza njega, opet navodno, stoje Sjedinjene Američke Države ali zvanični dokument tamošnje administracije nije dostupan javnosti. Dodik je mijenjao funkcije, od premijerske, preko predsjedničke do one u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, ali uvijek je bio lider vladajućeg SNSD-a. Povezanost sa firmama bila je očigledna, poslovanje njih 21 sa tog spiska, godinama je istraživao Žurnal. Od početka 2018. do kraja 2022. godine te firme prihodovale su čak 963.214.392 KM.

Konačna cifra je svakako daleko veća, jer većina ovih preduzeća postoji duže od tog perioda. Kako predsjednik i njegovi saradnici gotovo panično pokušavaju da izvuku što više novca iz budžeta jasno je i kada se pogleda da je 15 tih firmi od 1. januara 2018. do 22. novembra 2023. sa javnim sektorom sklopilo 4.478 ugovora čija je ukupna vrijednost 1.067.671.657 KM sa uračunatim PDV-om.
Dodik nije komentarisao objavljeni spisak a interesantno je da su informaciju sa mreže „X“ objeručke prihvatili mediji u Srbiji i to oni pod kontrolom aktuelnog predsjednika Aleksandra Vučića.

KALDERA COMPANY

Prva na spisku koji kola eterom je „Kaldera Company“. Kako bi bolje tenderski poslovao, „Prointer“ s kojim, priznao je Milorad Dodik, „sarađuje“ njegov sin Igor, preuzeo je ili se uvezao ugovorima o saradnji sa drugim firmama kojim su upravljali tajkuni bliski Dodikovima. Tako je pod ovom komandom završila kompanija Milenka Čičića, „Prointer“ je postao većinski vlasnik. Od 2018. do danas gotovo da nije poslovala mimo tendera. Čak 168 tenderskih ugovora, koje je uprava potpisivala smostalno ili u konzorcijumima, bilo je vrijedno 92.436.419 KM sa PDV-om. Od 2018. do 2022. prikazan je ukupni prihod od 78.725.300 KM.

GP KRAJINA

GP „Krajina“ u vlasništvu je Borka Đurića. Uspjeh kompanije počeo je 25. oktobra 2000. godine, odnosno krajem prvog premijerskog mandata sadašnjeg predsjednika RS Milorada Dodika. Tadašnji ministar odbrane u Vladi RS Manojlo Milovanović, mimo zakona, prodao je Đuriću 175 dunuma zemlje u centru Banjaluke, sa pripadajućim objektima. Zauzvrat, “Krajina“ je imala obavezu da za potrebe vojske izgradi 84 stana. Cijena kvadrata bila je izuzetno visoka u to vrijeme, 1.600 KM, a ukupna vrijednost stanova 9,5 miliona KM. Ministarstvo na čelu sa Milovanovićem je objekte Vojske RS, koji su kasnije porušeni, procijenilo na tačno 9,5 miliona KM, pa je jasno da je ogromna parcela “Krajini“ data besplatno. Pravobranilaštvo RS odmah je ukazalo na nezakonitosti, ali projekat nije zaustavljen.
Već na tom prvom koraku, “Krajina” je zaradila više od 40 miliona maraka, jer je stvarna vrijednost zemljišta u jednom komadu iznosila 50 miliona. Da je isparcelisano i prodano licitacijom, njegova cijena bi, kako su Žurnalu potvrdili stručnjaci iz ove oblasti, dostigla astronomskih 210 miliona maraka. Sve ostalo je istorijski uspjeh. I naselje „Aleja Centar“ Banjaluci. Prikazani prihod u proteklih pet godina bio je – 62.531.154 KM. Četiri ugovora sklopljena sa institucijama od 2008. do 2021. godine bila su vrijedan 8.947.648 KM. „Krajina“ je u ove poslove ulazila u konzorcijumu sa drugim vlasti bliskim firmama.

GRAND TRADE

„Grand Trade“ u vlasništvu je presuđenog kriminalca i Dodikovog kuma Mile Radišića. Manipulišući cijenom akcija Medicinske elektronike na Banjalučkoj berzi, Radišić je kupio njenu zgradu za tri miliona KM. Zbog toga je osuđen na trogodišnju robiju. Tokom 2018. zgradu nadomak Medicinske elektornike prodao je „M:telu“, a nezvanično, dobio je 65 miliona KM. U tom zdanju, u centru Banjaluke, smješten je „Prointer“. Radišićev petogodišnji prihod iznosi – 56.770.614 KM.
Među tajkunima se spominje i laktaški Ljubomir Ćubić. Godinama je bio prognan sa tendera, u Dodikovoj nemilosti. Ipak, stvari su se značajno promijenile, a njegova firma „Niskogradnja“ ponovo je neprikosnoven ponuđač. U proteklih pet godina prikazala je prihod od 263.129.843 KM i 184 ugovora vrijednosti 144.951.822 KM.

RED BOX MEDIA

U firmi „RedBox Media“ Dodikov zet, suprug kćerke mu Gorice, Pavle Ćorović suvlasništvo je dijelio sa Ljubišom Gornikom i Renatom Radišićem, sinom Mile Radišića. Vlasništvo je preuzeo Gornik, ali to nije umanjilo značaj. Pet godina bilo je dovoljno za prihod od 2.680.472 KM. Agencija za javne nabavke BiH pribilježila je i 22 ugovora sa javnim sektorom – vrijednost 827.385 KM. Porodica Dodik upravlja i firmama „Agro voće“, „Fruit Eco“ i „Global Liberty“. Nijedna od njih tenderski ne posluje sa javnim sektorom, ali za „Agro voće“ i Fruit Eco“ ima podsticaja za poljoprivrednike iz Vlade RS. Ova firme prihodovale su 3.001.166 KM i 7.212.817 KM, dok je „Global“ prikazao 321.061 KM.

PROINTER

„Nije vlasnik ni ovlašteno lice ali jeste saradnik te firme, bavi se novim tehnologijama, sarađuje sa inostranim firmama i ima od toga prihode“, rekao je Milorad Dodik pred narodnim poslanicima 18. jula 2019. godine, objašnjavajući vezu njegovog sina Igora i IT firme „Prointer“.
U analiziranih pet godina i 11 mjeseci ova tender uspješnica od institucija, javnih preduzeća i ustanova, sama ili u konzorcijumu sa drugim bliskim firmama, dobila je 864 ugovora vrijedna 274.646.669 KM. Za pet godina prihodovala je 230.291.409 KM.
Od njenog osnivanja 2015. do danas u AJN BiH registrovano je ukupno 1.010 ugovora vrijednosti – 300.387.258 KM!
U sklopu spiskom obuhvaćene „Infinity International Grupe“, osim „Prointera“, posluje i „EP Mobile“. Prihod je 142.029 KM, a tri ugovora bila su vrijedna 54.982 KM. Tu je i „Infinity ADS“, nekadašnji „Sector ADS“, kojeg je „Prointer“ preuzeo od porodice ubijenog Slaviše Krinića, vlasnika kompanije „Sector Security“. Finansije ove firme, koju izdašno pomaže i Služba predsjednika RS, značajno se popravljaju. Prihod – 2.070.937 KM, a 59 ugovora, nakon brutalnog ubistva, bilo je vrijedno 1.708.910 KM.
Među IT porodičnim ponosima je i „Sirius 2010“. Nakon što su svjetske kompanije raskinule partnerske odnose sa „Prointerom“, dobar dio posla preuzela je upravo ova firma. Prikazala je prihod od 24.918.785 KM, a 185 ugovora, koje je dobila sama ili u grupama ponuđača, bilo je vrijedno 25.536.564 KM.

EUPHORIA

„Nakon što Investiciono-razvojna banka RS nije objasnila koje je marketinške usluge, krajem 2020. i tokom 2021, plaćala 890.080 KM agenciji ‘Euphoria’ Borisa Udovičića, na red za novi posao došle su i ‘Pošte Srpske’. Zakup medijskog prostora istoj agenciji plaćen je 93.471 KM. Udovičićevom marketinškom umijeću nisu odoljeli ni predstavnici Grada Banjaluka – u proljeće ove godine odobrili su mu 87.500 KM za julske ‘Ljetne noći’…“, pisao je ovo Žurnal u julu ove godine.
Prikazani prihod Dodikovoj vlasti bliske marketinške agencije je 2.706.199 KM, a 20 ugovora bilo je vrijedno 1.002.440 KM.

BOSKA

Dodikovo ime odavno se plete i oko Robne kuće „Boska“. Privatizacija je bila „brza i žestoka“. Za pet godina prihodovala je 15.483.657 KM. Ipak, daleko veći prihod ima „Delta Real Estate“ u okviru kojeg posluje tržni centar „Delta Planet“. Zvanično je u vlasništvu srbijanskog tajkuna Miroslava Miškovića, nezvanično – Milorada Dodika. Popularna „Delta“ prihodovala je 81.589.884 KM.

ALPHA SECURITY

Za bezbjednost je zadužena agencija „Alpha Security“, koja se, takođe, godinama povezuje sa imenom predsjednika RS. I ona ima desetine miliona KM prihoda – tačnije 33.889.516 KM.

AGAPE

Porodica se bavi i ugostiteljstvom. Dodikova kćerka Gorica vlasnica je restorana „Agape“. Samo njoj je bilo dozvoljeno da na još neobjašnjenom teniskom turniru „Srpska Open“ u Banjaluci prodaje hranu i piće. Zagarantovani su i prihodi. Ukupno 10.059.116 KM!

AGRODESTIL

Na Dodikovim događajima pije se „Djedova rakija“, proizvod porodične mu firme „Agrodestil“. Vlast, o trošku građana, pije upravo ovo piće, a dokaz tome je i narudžba Vlade RS iz maja ove godine. „Agrodestilom“ upravlja Goričin suprug Pavle. Prihod je opet milionski – 3.103.089 KM.

ECO GROUP

„Eco Group“ je u vlasništvu porodice Vice Zeljkovića, aktuelnog predsjednika Fudbalskog saveza BiH i Dodikovog sestrića. Zanimljiva slika dobije se kod poređenja prihoda (17.452.716 KM) i vrijednosti 301 ugovora – 17.702.518 KM.

DL PLAKAT

Zeljkovića ima kojekuda. Suvlasnik pomenutog „DL Plakata“ je Vicin brat Bogoljub. Ova firma bila je glavni akter afere s početka februara 2021. godine kada je aktuelni gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković otkrio da pod vlašću SNSD-ovog Igora Radojičića, za 18 bilborda, nije plaćala komunalne takse i naknade za isticanje reklama. Kako je Stanivuković sve zaboravio pa proglasio početak perioda simbioze sa Dodikom, tako je i „DL Plakat“ nastavio nesmetano da posluje. Prihodi – 2.923.503 KM, a vrijednost 20 ugovora – 1.002.440 KM.

INTERKONT KOMERC

„Interkont komerc“ u vlasništvu je Vicinog oca Spasoja Zeljkovića. Javnom sektoru voli da prodaje fazonske komade i cijevi. Za 1.825 dana prihodovao je 20.564.200 KM, a čak 2.386 ugovora građane je koštalo 10.666.394 KM.

IGOKEA

Sestrić Vico ponosno će reći da je Fudbalski klub „Borac“ na vrhu državne tabele zahvaljujući ujaku Miloradu Dodiku. Nema sumnje, ako se zna da je predsjednik tog nekad slavnog sportskog društva Milan Tegeltija, savjetnik Milorada Dodika, poznat po aferi „potkivanje“. Međutim, osim fudbala, familija Dodik voli i košarku. Tako upravlja u Košarkaškim klubom „Igokea“. Prihodi, dakako, milionski – 15.477.308 KM.

ONI KOJIH NEMA

Na spisku koji kola po mrežama, interesantno, nema imperije „Integral inženjering“ u vlasništvu porodice tajkuna Slobodana Stankovića, koji je umro u februaru ove godine. Prethodno je, zbog veza sa Miloradom Dodikom, završio na „crnoj listi“ SAD-a. U proteklih pet godina samo ova kompanija je prihodovala 1.094.629.203 KM.
Stanković je gradio autoputeve kroz Republiku Srpsku; zgradu Vlade RS; pasarele; objekat za, na primjer Državnu agenciju za istrage i zaštitu SIPA, kojoj je samo kao graditelj bio interesantan; bazene, hidroelektrane… Nisu ga zaobilazili kapitalni projekti. Za gotovo identične je bio zadužen i u Srbiji.
Krajem 2017. godine, za 56 odsto udjela u ATV-u isplatio je oko četiri i po miliona KM. Prvo je uplatio avans od oko pola miliona KM, a u posljednjoj nedjelji decembra 2017. i ostatak od četiri miliona maraka. U međuvremenu, Igor Dodik, sin Milorada Dodika, kao predstavnik kapitala „Integrala“, pojavljivao se na sastancima sa novinarima.
U martu 2019. Radišićev “Grand trade” postao je vlasnik 24 odsto, dok je većinski vlasnik sa 51 odsto učešća „Integra inženjering“ u vlasništvu Slavice Stanković, Slobodanove supruge. Nešto udjela imala je i firma „K-2“, koju u maju 2021. godine kupuje, ni manje ni više, nego „Prointer“.
„Prointer“ je prethodno kupio od „Integre“ i „Grand tradea“ većinski udio i tako u potpunosti preuzeo Alternativnu televiziju. Trenutno ovu kuću vodi „Prointeru“ sestrinska firma „Infinity media“… Ova firma upravlja i propalim regionalno zamišljenim projektom Una TV.
Uređivačka politika ATV-a građanima jasno stavlja doznanja ko je glavni. Od 2018. do 2022. prihodovala je 28.142.617 KM. Za to vrijeme sklopljen je i 221 ugovor ukupne vrijednosti 1.935.358 KM.
Misteriozno, na spisku nema ni IT firme „Lanaco“ u vlasništvu jednog od osnovača SNSD-a Nebojše Ninića. Iako je u vrijeme „Prointerovog“ rasta bio sklonjen u stranu, pa su zabilježene i njegove sporadične pobune na tenderima, čini se da opet sve funkcioniše. Petogodišnji prihod iznosi – 144.011.879 KM…

„Prointer“ za tri mjeseca dobio 40 ugovora „teških“ 18,5 miliona KM.
Banjalučka kompanija „Prointer“ u protekla tri mjeseca dobila je od institucija i javnih preduzeća ugovore vrijedne čak 18,5 miliona maraka pobjeđujući na tenderima samostalno ili kao član grupe ponuđača, pokazala je analiza portala CAPITAL.

Ova kompanija je u posljednja tri mjeseca dobila četrdesetak ugovora a najvrijedniji je svakako onaj od „Elektroprenosa Bosna i Hercegovine“ za rekonstrukciju i adaptaciju objekata u Banjaluci težak gotovo sedam miliona maraka.
Ovaj ugovor „Prointer“ je, kako je CAPITAL ranije pisao, dobio kao član grupe ponuđača sa svojom kćerka firmom „Kaldera“ iz Laktaša, te sa još pet preduzeća i to „New santron inženjering“ Novi Grad, „Geokop“ Derventa, „Radis“ Istočno Sarajevo, kao i „Topling“ i „Gradip“ iz Prnjavora.
„Prointeru“ i „Kalderi“ milioni od Čavića
Odmah iza ovog ugovora, po vrijednosti slijedi ugovor koji su „Prointer“ i „Kaldera“ dobili od banjalučke „Elektrokrajine“.
„Elektrokrajina“ im je povjerila posao nabavke opremljenih trafostanica vrijedan 2,3 miliona maraka, koji su dobili kao grupa ponuđača i to zajedno sa firmom čiji su suvlasnici, odnosno sa preduzećem „Kaldera company“.
Da je „Elektrokrajina“ na čelu sa direktorom Draganom Čavićem posebno darežljiva prema „Prointeru“ govori i podatak da su im u kratkom vremenskom roku dali dva milionska ugovora.
Od ovog javnog preduzeća su dobili posao nabavke ormara za trafostanice težak 1,4 miliona KM, ponovo kao grupa ponuđača sa „Kalderom“.

Ova kompanija je od Vlade Republike Srpske, tačnije od Službe za zajedničke poslove Vlade RS dobila i posao održavanja sistema slabe struje vrijedan 959.398 KM. Ovdje su posao dobili kao grupa ponuđača zajedno sa kompanijom „Lanaco“.
Zajedno sa „Lanacom“ su od Vlade RS dobili i posao nabavke opreme za produženje trajnosti vremenskih licenci i proizvođačke podrške za aktivnu mrežnu opremu i sisteme slabe struje Vlade RS, za koji im je plaćeno 877.500 maraka.
Od Rudnika i termoelektrane (RiTE) „Ugljevik“ su ponovo zajedno sa „Kalderom“ dobili posao izmještanja dijela dalekovoda vrijedan 748.075 KM.
Važno je podsjetiti da je CAPITAL u nizu tekstova pisao da je „Prointer“ omiljena firma brojnih institucija i javnih preduzeća u Republici Srpskoj, te su tako ugovore dobijali od Službe predsjednika Republike Srpske, „Aerodroma Republike Srpske, Željeznica RS, Univrezitetskog kliničkog centra RS, Fonda PIO i mnogih drugih.
Podsjetimo i to da je „Prointer“ u toku prošle godine ostvario prihod u iznosu od 49,3 miliona KM, dok im je dobit iznosila oko šest miliona maraka a zapošljavali su 158 radnika.
Vlasnik „Prointera“ je „Infinity international“ grupacija, dok je kompanija „Prointer“ vlasnik firme „Infinity ADS“ i suvlasnik kompanije „Kaldera company“.

Žurnal / Capital